ღ Barcelona dio I
Živahn, otvoren, lepršav grad, prepun iznenađenja koja treba otkriti i mjesta koja vrjedi posjetiti .
Ideja o odlasku u Barcelonu bila je u pripremi odavno .Plan je bijaše jesen ili možda proljeće. Gledajući low cost letove odlučili smo se za Ryanair,i odamah rezervirali avio karte .Početkom Aprila;osmjeh na lice, kufer u ruke i put pod noge.Krenuli smo ranom zorom iz Rijeke uzbuđeni ,pomalo umorni i pospani put Venecije . Sredina je tjedna te bez problema i gužvi stigosmo u zračnu luku Marco Polo. Check-in, prijem prtljage i za koji tren vinuli smo se se u zrak,
poletjeli put Katalonije. Pred nama je bilo oko 1 sat i 50 -tak minuta ugodne vožnje s preljepim pogledom iznad oblaka, na krajolik Venecije, Genove, Marseja pa do Barcelone
Sljećemo u luku El Prat i nakon što smo se smjestili , odmah krećemo u istraživanje.
Uskoro smo bili na Plaça d'Espanya,
Ono po čemu je Barcelona najviše poznata su maestralna djela modernističkog arhitekta A. Gaudija.
Rođen u malom gradiću Reus, oko njegovog mjesta rođenja danas se nadmeću gradići Riudoms i Reus, iako većina njegovih biografa smatraju da se rodio u Reusu. Roditelji su mu bili Francesc Gaudí Serra i Antònia Cornet Bertran. Gaudí je bio najmlađe od petoro djece,i od ranih dana je bio bolestan od reume. Najčešće zbog bolova nije mogao hodati, tako da je morao jahati na magarcu. Nije bio među boljim đacima i jedini predmet koji je volio bila je geometrija.Kao sedamnaestogodišnjak stiže u Barcelonu u namjeri da studira arhitekturu. Studirao je na Višoj tehničkoj školi za arhitekturu (La Escuela Técnica Superior de Arquitectura) Zbog nedostatka novca, usporedo sa studijem, radi kao tehnički crtač i ponekad kaodizajner namještaja . Budući da je te poslove odlično radio, za različite projekte ga primaju dvojica poznatih katalonskih arhitekata, Josep Fontserè i Joan Martorell. Na studijama je ostvario samo osrednje ocjene iz arhitekture, ali odlične iz "probnih nacrta i projekata.Kada je 1878 god. njegov profesor Elies Rogent potpisivao njegovu diplomu, izjavio je: "Qui sap si hem donat el diploma a un boig o a un geni: el temps ens ho dirà" ("Tko zna jesmo li ovu diplomu dali luđaku ili geniju. Samo vrijeme će pokazati.") Dvadesetšestogodišnji Gaudi je odmah započeo projektirati svoja djela i ostao je povezan s ovom školom cijeli svoj život.Za početak u profesiji radi kao dizajner interijera i dekorater. Jedna od vitrina koju je dizajnirao za poznati vrtić, Casa Cornellà, u Barceloni, biva izabrana za Univerzalnu izložbu u Parizu,1878. godine. Taj čin pravi je preokret u profesionalnom i privatnom životu mladog Gaudíja. Eusebi Güell, jedan od uvaženih poslodavaca tekstilne industrije u Kataloniji, bio je impresioniran elegancijom i modernim stilom te vitrine, te je postao Gaudíjev glavni klijent i mecena.Nitko nije uspio utjecati na arhitekturu i ostaviti toliko tragova u nekom gradu kao što je to učinio on. Iako je za života bio nepopularan i tragično je okončao svoj život (udario ga je tramvaj, a prema pričama taksist ga nije htio odvesti odmah u bolnicu jer je mislio da mu Gaudi ne će platiti vožnju) njegova će djela svakog zadiviti i ostaviti bez daha.
Uz posebnu arhitekturu , tu i predivni parkovi.
Park Guell, vrtni kompleks planiran za Eusebi Guell kao stambeni park s šezdeset jednosobnih rezidencija. Projekt je, doživio neuspjeh i park je postao gradska imovina 1923. Iako nikad nije dovršen, ostaje i dalje jedan od najčišćih i razigranijih Gaudijevih djela ,koji rado posjećuju i stanovnici i posjetitelji Barcelone. Izgrađen je između 1900. i 1914. godine i danas je dio UNESCO-ove svjetske baštine. Ovaj kompleks čini nekoliko kuća koje su dizajnirane na vrlo zamljive načine.Smješten na brežuljcima Gracije .Za ovaj javni park (plaća se samo ulaz na mozaik terasu) prijašnjih je godina ulaz bio besplatan, no zbog ogromnog broja turista i prilike da još više zarade od turizma, danas se ulaz u park naplaćuje .Ukoliko želite izbjeći gužve i čekanja u redu, ulaznice možete kupiti putem interneta.
Dio parka je u saglasju sa prirodnim terenom dok su ostale su padine strme, prepune krivudavih puteliaka i pećina.
Glavni ulaz „čuva“ višebojna mozaična fontana, napravljena u obliku mitološkog bića „zmaja- Pitona“. Iz njegovih usta teče voda, što je u skladu sa vjerovanjem (Piton je čuvar podzemnih voda),
Lik ovog reptila poznato je djelo ovog izuzetno umjetničkog arhitekta, koji je bio i bio rani reciklator . Pokriven u keramici koristtio je razbijene materijale. Sposobnost da osmisli masovne projekte, istodobno prateći sve do u najsitnije detalje, uistinu je impresivna i jedan od razloga za njegovu zasluženu slavu.
Crkva Sagrada Familija, još je jedno u nizu veličanstvenih Gaudijevih djela.
Njezina visina, robusnost, neobični oblici, tornjevi, izazivaju strahopoštovanje.
Katedrala se počela se graditi još 1882. od strane arhitekta Martorella i De Villara a, 1891. preuzima je Gaudi i dizajnira je da bude Katedrala Barcelone.
Započeta je u gotičkom stilu, ali je Gaudi pokušava završiti na svoj način, posvetio je svoje posljednje godine tom projektu,.U trenutku njegove smrti 1926. godine kad ga je udario tramvaj, manje od četvrtine projekta je bilo završeno. Igradnja je napredovala sporo, budući da se oslanjala na privatne donacije.Prekinuta je za trajanja Španjolskg građanska rata, da bi nastavila s povremenim napretkom 1950-ih te je ponovo pokrenuta sredinom 2010. godine s predviđenim datumom završetka 2026. – da bi obilježili tako sto godišnjicu od Gaudíjeve smrti.
Za razgledanje unutrašnjosti također preporuka je da karte kupite unaprjed online , kao i ukoliko to želite ulaznicu koja omogućuje da se penjete uz toranj s kojeg se pruža pogled na cijeli grad . Mi smo to ovaj puta propustili i nastavili dalje.
U blizini katedrale naišli smo na fascinantan foto-mozaik fotografa Joan Fontcuberta i keramičara Antoni Cumella El Món Neix en Cada Besada ,nalazi se Plaça Isidre Nonell, El Gòtic
U prjevodu" Svijet počinje sa svakim poljupcem" ovaj mural ,složen od fotografija koje su snimili lokalni stanovnici.
List El Periodico zatražio je od ljudi da šalju fotografije koje predstavljaju "trenutak slobode". Rezultat je prekrasan mural veličine 8m x 3.8m, instaliran 2014godine. Približavajući fotomozaiku na prvi mah pomislili smo da je riječ o grafitu. No prišavši bliže otkriva se mozaik složen od tisuća sićušnih keramičkih pločica. Svaka pojedina pločica otisnuta je fotografijom osobe, mjesta, trenutaka, događaja ili nečega što na neki način predstavlja izraz slobode.
List El Periodico zatražio je od ljudi da šalju fotografije koje predstavljaju "trenutak slobode". Rezultat je prekrasan mural veličine 8m x 3.8m, instaliran 2014godine. Približavajući fotomozaiku na prvi mah pomislili smo da je riječ o grafitu. No prišavši bliže otkriva se mozaik složen od tisuća sićušnih keramičkih pločica. Svaka pojedina pločica otisnuta je fotografijom osobe, mjesta, trenutaka, događaja ili nečega što na neki način predstavlja izraz slobode.
Prolazimo kroz Barri Gòtic
Gotičku četvrt (Ciutat Vella) koja je dobila ime od navodnih srednjovjekovnih gotičkih arhitektonskih zgrada, no su mnoge od tih fasada u zgradama renovirane za međunarodnu izložbu iz 1929. godine.Pravi je labirint tipično uskih i vijugavih kamenih ulica kojima je interesantno lutati .Dolazimo do crkve Santa Maria del Pi koja se nalazi na istoimenom trgu
987. postojala crkva izvan gradskih zidina zapadno od Barcelone. Bila je to mala romanička crkva posvećena Blaženoj Gospi od stabla borova (jedan od naslova Djevice Marije) izgrađena između 1319. i 1391. godine.Otvorena 17. lipnja 1453. Stil gradnje bio je katalonska gotika, s jednim jedrima i većinom bez ornamentiranja. Peter Ceremonious 1379. godine donio donacije kako bi započeo s izgradnjom zvonika, koji je završio djelom Bartomeu Mas, između 1460. i 1497. godine.također sagradio je i Kapela de la Sanga 1486. godine.
Potres u Kataloniji 1428. godine napravio je štete crkvi naročito na njenom pročelju. Kasnije je pogođena bombardiranjem 1714. a iu ekspozija odlagališta streljiva,koja je dovela do urušavanja glavnog oltara i svih ukrasa koje su postojali .Potom obnavljena da bi 1936. izgorjela u podmetnutom požaru koji su postavili anarhisti želeći uništiti zgradu. Nanovo je obnovljena nakon kraja građanskog rata.
Uz Passeig de Gracia u smjeru pl. Catalunya na području Eixample, uredne stambene četvrti, ponovo Gaudi, oduševljeni smo kućama na broju 35,39 i 41 od kojih najpoznatija na broju 43 Casa Batllo
građevina koja je nastala 1904. godine restauracijom stare kuće koja je bila izgrađena 1877. godine.Kuću Batlló je, za obitelj Josepa Batlló i Casanovasa, lokalnog industrijalca, preuredio Gaudí u svom ekstremnom osobnom stilu. Gaudí je obnovio fasadu, interijer, ali i namještaj. Salvador Dalí je nazvao njegovu fasadu: "snažan i besmislen sjaj raznobojnog mozaika koji isijava iz neobičnih vodenih oblika" Koristeći keramiku, kamen i kovano željezo i kako to obično biva, bio je kritiziran zbog ovoga djela jer je većina smatrala da je pretjerao.
No, 1906. godine grad Barcelona je ovo njegovo djelo proglasilo jednim od tri najbolje građevine godine.
odmah do Casa Lleò Morera,
i Casa Amatller
ističu se jedna do druge. Ove tri zgrade, tri modernistička i suparnička arhitekta, koji svojim radovima daju život tzv, izolatu Manzana de la Discordia.
U nastavku iste ulice je još jedna Gaudijeva znamenita kuća Casa Milà ili "La Pedrera
Kako mnogi tvrde, jedna od najzanimljivijih građevina u povijesti arhitekture. 1984. postala je dio UNESCO-ove svjetske baštine . Način na koji je izgrađena i njezin vanjski izgled, ostavljaju bez teksta .
Ova zgrada je najpotpunije Gaudijevo djelo i njegovog koncepta prirodne arhitekture. Predstavlja kamenu planinu napravljenu ljudskom rukom s brojnim nepravilnim prozorima koji izgledaju kao otvori špilja i balkonima od kojih svaki ima unikatnu ogradu od kovanog željeza.
Umjesto krova zgrade ostvario potpunu umjetničku slobodu mašte
u oblikovanju terase s vrtovima oko velikog dvorišta koje je ispunjeno zakrabuljenim mističnim čudovištima (unikatni dimnjaci). U ovom apstraktnom ambijentu Gaudí je ostvario sve odlike nadrealizma koji će se kao umjetnički pravac pojaviti tek dvadesetak godina kasnije.
Barcelonom se vrlo lako kretati . Metro je najlakši način jer mnoge od glavnih znamenitosti previše su udaljene jedna od druge .Svakodnevno smo koristili podzemnu željeznicu i bus, a centom naravno pješke.
Uzeli smo kartu T10 kartu za prvu zonu, koja pokriva sve znamenitosti koje morate vidjeti. Njezina cijena je 10.20 eura za 10 vožnji. Kartu može koristiti i više osoba u grupi, s tim da je svaka osoba treba ponovno provući kroz automat.
Preporuka: Ukoliko dolazite avionom najbolje je odmah po izlasku iz zračne luke, u čijoj je neposrednoj blizini stanica renfe metroa, na automatu kupiti T10 kartu jer s istom možete iz renfe prijeći u obični metro, bez ponovnog provlačenja karte.
evo dvije korisne aplikacije za android mobitele koje su nam bile od pomoći za metro i bus
izvor djelova teksta Wikipedija
Primjedbe
Objavi komentar